среда, 17. април 2013.

Sok od zove


Ispred nas šuma, kad gledamo na daljinu, a ispred nas zarastao jarak, na samom rubu šume, kad gleda
mo na blizinu. Još bliže od jarka nas dvije beremo zovu, zvanu i bazga, uprav’ joj je vrijeme, hvatamo zrenje između dviju kiša. Lijepo miriši, priprava sirupa nije komplicirana, a još manje skupa, a čaj od sušene je baš džabe. Da budemo poštene, priznajemo da mi dugujemo bazgi, jer nas je izvukla iz kuće u ovo lijepo poslijepodne, pa nas eto na fitnesu i aerobiku istovremeno. Zdravke i mene.

-    Čuj, da se tebi što dogodi, Vlado bi se lako oženio, znaš, on ima priču … lanu prijateljica, ili ne lanu, ne može se to samo tako lanuti, baš kad sam u raskoraku, između dva velika cvijeta zove, blizu dubokoga jarka u koji mi se ne sviđa ni pogled svrnuti.
Propeo se konj vranac na nebu, jarak se napunio likerom od cimeta, za drveće se zalijepili mladi ljubavni parovi, pčele se okamenile u letu, cvijeće se složilo u posmrtni vijenac, bazga doživjela sladostrasni vrhunac.

Čujem, dobro čujem, moždane vijuge još nisu totalno zakrečene, malo ih bazga i rastegla, pa ne napravih taj sudbonosni korak. Samo jedno blago otklizavanje, i …  ne bi me možda ubilo, ali bih se natukla i ugruvala propisno, vjerojatno neku koščicu polomila i, eto prostora za priču. Možda njegovu, ali, tješim se, još više njenu.
-    Znam, poznata mi je njegova priča, odgovorih mrtvo – ‘ladno, nekad sama sebe ne prepoznajem, kako u hipu reagiram i budem prezadovoljna kako sam odigrala. – Otkuda to tebi baš sad palo na pamet?
-    Ma, znaš, sjetila sam se taj čas da ti to nisam rekla. Razgovarale mi tako neki dan o muževima, Vesna, Boba, Milana i ja, uspoređivali ih, nabrajali im mane i veličali vrline, pa nekako zaključile da bi se tvoj najlakše ponovo oženio, ma ne to, nego, najlakše bi ponovo našao ženu.
Sad mislim da se očekivalo da će me dobro pričanje priče moga muža odkolutati u jarak, kako bi jedna od Pepeljuga uletjela u priču bračnoga para Grimm, koji sada, nakon dvadesetak godina zajedničkoga života, funkcionira, zapravo, kao da su braća Grimm.

Uh, kad sad razmišljam, da sam bar uganula gležanj, pa se izvalila na kauč u dnevnom boravku jedno mjesec dana i pratila razvoj priče. Zdravka sigurno ne bi nikome rekla ni riječ o našem razgovoru, što znači da bi možda bila slušačica priče koja je u prednosti. Što ne znači da bi baš ona bila Trnoružica ili kraljevna na cvijetu zove. Ne znaju one kakve sve metafore pripovjedač koristi.
Samo sam polako vratila onu lijevu nogu desnoj, da ne budem u raskoraku, makinalno sam ustuknula od ruba jarka, ništa nisam uradila svjesno, tek poslije sam se prisjetila.
Daire se zavalile u travu, def se smjestio na morske valove, frula postala putokaz oblacima, tambura razasula žice po puteljcima, violina sakuplja ptice pjevice, harmonika priču priča. Kratku priču, za koju nikad ne znam da li će prerasti u roman.
. . .

SIRUP  OD  ZOVE

Kako napraviti sok od zove?


Sirup od zove je tradicionalan napitak naših predaka. Osim što se od mešavine sirupa i vode dobija ukusan sok od zove, on je uz to i lekovit. Leti osvežava a zimi smiruje groznicu i visoku temperaturu. Čisti organizam i omekšava bronhije. Potpomaže znojenje i oslobadjanje tela od otrova kod prehlada ili dugotrajnih bolesti. Iznad svega zdrav i ukusan sok. Za svaku porodicu. 
Način pripreme:
U 1 litru hladne vode potopiti 20 cvjetova sviježe zove. Neka stoji na hladnome mjestu, ali ne u frižideru, 24 sata. Procijediti, dodati 800 grama šećera i sok od 1 limuna i ostaviti da odstoji još 24 sata. Povremeno promiješati, da se šećer rastopi. Procijediti kroz duplu gazu i sipati u boce.
Napomena: ne kuhati i ne zagrijavati. Praktičnije je odjednom praviti veću količinu. Čuvati na hladnom mestu ili u frižideru.
 Zova je veoma lekovita
Do Zove (Sambucus nigra) je lako doći, jer raste na obodu šuma i osunčanim šumskim krčevinama, na zapuštenim mestima i u blizini naselja. Kod zove su lekoviti mladi izdanci i mladi listovi, koji se beru u proleće. Cvetovi se beru za vreme cvetanja, plodovi posle dozrevanja, a kora od februara do novembra. Ukus cvetova je gorkast i aromatičan zbog sastojaka koje sadrži. Poseduje etarsko ulje, u kojem se nalazi čak četrdeset važnih sastojaka - flavonoidi, glikozidi, hlorogenska kiselina, sluz, tanini, pektini... U plodu su prisutni glikozidi, tanini, šećer, voćne kiseline, vitamin C... Sličnog sastava su i listovi, dok su svi delovi bogati mineralima gvožđem, natrijumom, kalijumom i njihovim solima. Cvet zove koristi se kod groznice, sinuzitisa, za stimulisanje rada znojnih žlezda. U kombinaciji sa kantarionom koristi se protiv virusa gripa, virusa A i B, kao i protiv herpes simpleks virusa. Plod ove biljke predstavlja izuzetan laksativ i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, ali se koristi i protiv neuralgije i išijasa. Sveži plodovi upotrebljavaju se za prolećno čišćenje organizma. Bobice zove imaju najveći procenat vitamina B, koji je važan za jačanje nerava, ali i vitamina C, osvedočenog borca protiv prehlade i stresa, kao i za podizanje imuniteta. Zova sadrži i mineral selen koji igra značajnu ulogu u jačanju otpornosti organizma. Ove bioaktivne supstance nalaze se u tamnoj boji ploda i višestruko su korisne za disajne puteve. Rastvaraju šlajm, ublažavaju bol i poboljšavaju sposobnost filtriranja bronhija. Pušači bi ovo posebno trebalo da upamte, ističu stručnjaci, i zbog stalno prisutnog kašlja da redovno piju sok od zove. Sok od svežih bobica koristi se u lečenju neuralgije facijalnog nerva, za jačanje organizma, čišćenje krvi, umirenje trbušnih grčeva, kao i za apetit. Čaj od zovinih listova i mladica ima posebnu važnost kod pospešivanja izlučivanja mokraće, nakupljene tečnosti u organizmu, čišćenja organizma i poboljšavanja kvaliteta krvi. Čaj od cvetova delotvoran je u lečenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme i kod svih reumatičnih bolesti. Čaj od kore grana i stabla pomaže kod problema u radu bubrega i mokraćne bešike. Sa korom se ne sme preterivati, što znači da za šolju čaja treba uzeti ravnu kašičicu ovog sastojka. Osim toga, u tokom dana mogu da se popiju najviše dve šoljice čaja, i to gutljaj po gutljaj, u većim razmacima. Protiv bronhitisa Za lečenje bronhitisa, rubeola, reumatizma i kostobolje posebno se preporučuje infuzija od zove. Priprema se tako što se jedna kašika cvetova stavi u 250 mililitara vrele vode i ostavi da odstoji tri minuta. Dnevno se piju tri šolje ovakvog napitka zaslađene medom, i to uvek posle jela. Rastvor Za infekcije očiju i upale nosne sluznice kod kijavica preporučuje se rastvor napravljen od cvetova zove. Priprema se tako što se u litar vode stavi 50 grama cvetova i kuva tri minuta, a zatim se ostavi da odstoji deset minuta i procedi. Ovim rastvorom ispiraju se oči i nozdrve više puta u toku dana.

1 коментар:

  1. Анониман29. мај 2013. 17:25

    Zanimljiv tekst! no, cuo sam da zova nije bas najbolja za muskarce, sterilitet :( da li je to tacno?

    ОдговориИзбриши